Zemljopisni položaj Bizovca

Bizovac je smješten 18 kilometara zapadno od Osijeka, a devet kilometara južno od Valpova na podravskom cestovno - željezničkom   prometnom pravcu  Zagreb - Našice - Osijek, te je povezan s međunarodnim prometnim pravcima prema Srednjoj Europi i interregionalnim prometnim pravcima prema zapadu Republike Hrvatske, kroz susjednu B i H dalje prema Jadranu i istoku.

Povijest Bizovca

Da se na ovim prostorima živjelo u pred povijesnom razdoblju dokazuje nam pronalazak ostave s 332 dobro očuvana uporabna predmeta iz srednjega brončanoga doba, koju je na njivi Lepodrevci 1885. godine izorao jedan bizovački seljak. Među nalazima nalaze se brončani srpovi, klinaste sjekire, koplja, nakit, oruđa i drugo. U pisanim dokumentima spominje se da je 1333. godine Bizovac zajedno s Ladimirevcima u ovom drugom selu imao zajedničku crkvu posvečenu sv. Kuzmi i Damjanu. Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i vlasništvo viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Popis Požeškog sanđaka iz 1579. godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme osmanske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas.Od 1721. godine Bizovac je u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva. U jednoj staroj crkvenoj listini stoji da se naseljavanje Bizovca na mjestu , gdje se danas nalazi izvršilo u razdoblju između 1752. i 1755. godine  prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara.U popisu stanovništva Bizovca s početka 1737. godine nalazimo starosjedilačka prezimena, koja su se održala do današnjih dana: Bošnjak, Domanovac, Erić, Grlica, Glavaš, Glavašić, Kolarić, Mihaljević, Škarić, Sršić, Sudar i  Vuković. Župna crkva sv. Mateja apostola i evanđeliste izgrađena je 1802. godine u skromnom barokno klasicističkom stilu. Crkveni god  slavi se 21. rujna.

U samom središtu Bizovca nalazi se dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann-Prandau, građen  u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva, a nakon udaje barunice Marijane Prandau za grofa Konstantina Normanna preuređen je za stanovanje i u gotovo takvom  obliku sačuvao se  do današnjih dana. Kraljevski poštanski ured otvoren je 1809. godine, prvi mlin izgrađen je 1890. godine, a drugi 1910. godine. Škola u Bizovcu je  osnovana  1849. godine. Nogometni klub i vatrogasno društvo djeluju od   1926., a 1935. godine osnovan je ogranak Seljačke sloge.

Već četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo , koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajuči na folklornim priredbama  u  zemlji i inozemstvu. Vrijedno je spomenuti da su u Bizovcu rođeni: Antun Ullrich galerist, Bratoljub Klaić jezikoslovac, Ivo Pavlić matematičar i Stjepan Glavaš kemičar. Zbog blizine grada Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenog obrta, plodne obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala nakon otkrića ljekovite vode postaje privlačan za život mnogima.