Tambura je narodno žičano glazbalo. Turci su je donijeli na balkansko područje u vrijeme svojih osvajanja u 14. i 15 st.
Glazbalo slično tamburi poznato je već u staroj kulturi Mezopotamije u 3. st., a o pretečama tambure govore i spomenici sačuvani u Egiptu. Tambura je seobom naroda donešena i na područje Slavonije , (u čijem je srcu smješten i Bizovac). U toj Hrvatskoj regiji tambura je nacionalno i najpopularnije glazbalo, a u današnje vrijeme svira se u svim krajevima Hrvatske.
Izravna povezanost tambure s narodnim glazbenim stvaralaštvom danas se najviše očituje u Kulturno-umjetničkim društvima. Gotovo nema folklornog ansambla bez tamburaša. Tamburaški sastavi mogu idealno poslužiti kao pratnja u pjesmi i plesu folklornih grupa.
U kulturno-umjetničkom društvu “Bizovac” tamburaški sastav prati plesače i pjevače.
Tamburaški sastav manja je skupina tamburaša. U sastavu je bisernica , dva brača (prvi i drugi bas - prim) , kontra i berda (bas).
Puni tamburaški sastav ima sve tri dionice, a na svakoj od njih svira po jedan svirač. No moguće su i druge varijante u sastavu: zajedničko sviranje na tamburama može se izvoditi u tercetu, kvartetu, kvintetu ili sekstetu, ali i u većim sastavima. Svirači tijekom izvedbe stoje. Uobičajeno je svirati bez nota, a izvedbom ravna primaš (najmanje glazbalo). Pri takvom je načinu sviranja moguća vrlo slobodna interpretacija i improvizacija.